mèdvjeđī

prid. G mèdvjeđēg(a); ž. mèdvjeđā, s. mèdvjeđē koji se odnosi na medvjede

mèđa

im. ž. G mèđē, D mȅđi, A mȅđu; mn. N mȅđe, G mȇđā crta ili pojas koji razdvajaju države, područja, posjede, imanja i sl. [državna ~; datumska ~]; sin. granica

mèđāš

im. m. G međáša; mn. N međáši, G međášā kamen ili kakva druga oznaka koja obilježava među

mȅđu

prij. 1. A označuje da tko ili što dospijeva tamo gdje je više predmeta ili osoba [zalutati ~ odrasle; staviti ~ knjige] 2. I označuje da se tko ili što nalazi tamo gdje je više predmeta ili osoba [nalaziti se ~ prijateljima]

mȅđudjelovānje

im. s. G mȅđudjelovānja; mn. N mȅđudjelovānja, G mȅđudjelovānjā međusobno, uzajamno djelovanje, djelovanje dviju ili više sila, osoba, radnja itd. jedne na drugu

međugràdskī

prid. G međugràdskōg(a); ž. međugràdskā, s. međugràdskō koji se odnosi na dva grada ili na više gradova [~ prijevoz]

mȅđukat

im. m. G mȅđukata, L međukàtu; mn. N mȅđukatovi, G mȅđukatōvā prostor između dvaju katova

međùmjesnī

prid. G međùmjesnōg(a); ž. međùmjesnā, s. mèđumjesnō koji se odnosi na dva mjesta ili na više mjesta [međumjesna suradnja]

međunárodnī

prid. G međunárodnōg(a); ž. međunárodnā, s. međunárodnō koji se odnosi na više naroda ili država, koji je zajednički najmanje dvama narodima ili dvjema državama [međunarodna zajednica; ~ vlak; međunarodno natjecanje]; sin. (internacionalni)

međupróstor

im. m. G međupróstora, I međupróstorom; mn. N međupróstori, G međupróstōrā prostor ili razmak između dvaju ili više mjesta

mȅđurasnī

prid. G mȅđurasnōg(a); ž. mȅđurasnā, s. mȅđurasnō koji se odnosi na dvije rase ili na više rasa [~ sukobi]

mȅđuratnī

prid. G mȅđuratnōg(a); ž. mȅđuratnā, s. mȅđuratnō koji se odnosi na razdoblje između dvaju ratova

međùsoban

prid. G međùsobna; odr. međùsobnī, G međùsobnōg(a); ž. međùsobna, s. međùsobno koji se odnosi na dvije osobe ili na više njih, kojemu doprinose dvije osobe ili više osoba, u kojemu sudjeluju dvije osobe ili više osoba [~ sklad; međusobna ljubav; međusobno razumijevanje]

međùsobno

pril. jedan s drugim

mȅđuspremnīk

im. m. G mȅđuspremnīka; mn. N mȅđuspremnīci, G mȅđuspremnīkā inform. privremena memorija za brzu i razmjerno kratkotrajnu pohranu podataka koja središnjemu procesoru omogućuje rukovanje podatcima prije njihova prijenosa u uređaje

međùtīm

pril. 1. označuje da što treba učiniti bez obzira na okolnosti [Ti, ~, svakako počni učiti.] 2. označuje da je koje očekivanje iznevjereno [Trebao je otputovati, ~, predomislio se.]

međuvrijéme

im. s. G međùvremena; mn. N međuvremèna, G međuvreménā 1. sp. vrijeme između dvaju razdoblja ili zbivanja 2. sp. vrijeme koje se mjeri na određenim postajama između starta i cilja utrke [dobro ~ na polovici staze]

međuzvjèzdanī

prid. G međuzvjèzdanōg(a); ž. međuzvjèzdanā, s. međuzvjèzdanō koji se nalazi među zvijezdama [~ prostor]

mȅgabajt

im. m. G mȅgabajta; mn. N mȅgabajti, G mȅgabājtā inform. jedinica za količinu podataka, milijun bajtova (MB)

mȅgafōn

im. m. G mȅgafōna; mn. N mȅgafōni, G mȅgafōnā naprava u obliku lijevka za pojačavanje zvuka

megalòmān

im. m. G megalomána, V mȅgalomāne; mn. N megalománi, G megalománā osoba koja pretjeruje ili koja nije umjerena u željama ili planovima

megalomànija

im. ž. G megalomànijē pretjerivanje ili neumjerenost u željama ili planovima

megalòmānka

im. ž. G megalòmānkē, DL megalòmānki; mn. N megalòmānke, G megalòmānkā/megalòmānkī žena koja pretjeruje ili koja nije umjerena u željama ili planovima

megalòmānskī

prid. G megalòmānskōg(a); ž. megalòmānskā, s. megalòmānskō koji se odnosi na megalomane i megalomaniju [~ projekt]

megalòpolis

im. m. G megalòpolisa; mn. N megalòpolisi, G megalòpolīsā zem. skupina međusobno povezanih gradova koji čine jednu cjelinu

mȅgavāt

im. m. G mȅgavāta; mn. N mȅgavāti, G mȅgavātā fiz. mjerna jedinica za snagu, milijun vata (MW)

mȅgavolt

im. ž. G mȅgavolta; mn. N mȅgavolti, G mȅgavōltā fiz. mjerna jedinica za električni napon, milijun volta (MV)

mehàničār

im. m. G mehàničāra, V mehàničāru/mehàničāre; mn. N mehàničāri, G mehàničārā obrtnik koji popravlja strojeve

mehàničārev

prid. G mehàničāreva; ž. mehàničāreva, s. mehàničārevo koji pripada mehaničaru; sin. mehaničarov

mehàničārka

im. ž. G mehàničārkē, DL mehàničārki; mn. N mehàničārke, G mehàničārkā/mehàničārkī obrtnica koji popravlja strojeve

mehàničārov

prid. G mehàničārova; ž. mehàničārova, s. mehàničārovo usp. mehaničarev

mehàničkī

prid. G mehàničkōg(a); ž. mehàničkā, s. mehàničkō 1. koji se odnosi na mehaniku 2. pren. koji je učinjen nesvjesno, po navici [~ pokret]

mehànika

im. ž. G mehànikē, DL mehànici fiz. grana fizike koja proučava zakonitosti gibanja i ravnoteže krutih tijela, tekućina i plinova kad na njih djeluju različite sile, sastoji se od kinematike, statike i dinamike  tehnička ~ primjena mehanike u tehnici i inženjerstvu

mehanìzam

im. m. G mehanìzma; mn. N mehanìzmi, G mehanìzāmā 1. tehn. a. sustav međusobno povezanih tijela koja služe za prijenos gibanja i sila te za pretvaranje jedne vrste gibanja u drugo b. unutrašnji sklop stroja, uređaja ili sprave 2. sredstva ili procesi s pomoću kojih se što događa ili razvija [~ razvoja društva]

mejóza

im. ž. G mejózē biol. stanična dioba kojom nastaju spolne stanice u kojima je polovičan broj kromosoma u odnosu na roditeljsku stanicu

mȅk

prid. G mèka; odr. mèkī, G mèkōg(a); ž. mèka, s. mȅko; komp. mȅkšī 1. koji se lako ugiba pod pritiskom [meka postelja; ~ naslonjač] 2. koji nije čvrste građe, koji se lako obrađuje ili reže [meko drvo]; sin. (mekan); ant. tvrd

mȅkān

prid. G mȅkāna; odr. mȅkānī, G mȅkānōg(a); ž. mȅkāna, s. mȅkāno; komp. mekànijī v. mek

mȅkēt

im. m. G mȅkēta glasanje glasom koji podsjeća na me; sin. meketanje

mekètānje

im. s. G mekètānja usp. meket

mekètati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 3. l. jd. mèkećē, 3. l. mn. mèkećū, aor. 3. l. jd. mekèta, imperf. 3. l. jd. mèketāše, prid. r. mekètao glasati se glasom koji podsjeća na me [Koza mekeće.]

mekètav

prid. G mekètava; odr. mekètavī, G mekètavōg(a); ž. mekètava, s. mekètavo koji je nalik meketu [~ glas]

mekòća

im. ž. G mekòćē svojstvo onoga što je meko

mekonèpčanī

prid. G mekonèpčanōg(a); ž. mekonèpčanā, s. mekonèpčanō gram. koji se tvori na mekome nepcu; ant. tvrdonepčani

mekòta

im. ž. G mekòtē; mn. N mekòte, G mekótā polj. gornji dio oranice koji se obrađuje

mèkšati

gl. nesvrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. mèkšām, 3. l. mn. mèkšajū, imp. mèkšāj, aor. mèkšah, imperf. mèkšāh, prid. r. mèkšao, prid. t. mȅkšān 1. prijel. činiti mekšim 2. neprijel. postajati mekšim

mekúšac

im. m. G mekúšca; mn. N mekúšci, G mèkūšācā 1. zool. a. mn. koljeno beskolutićavaca s glavom, mekim tijelom prekrivenim plaštem koji izlučuje ljušturu i mišićnim stopalom koje je nastalo od donjega dijela tijela te služi za pokretanje b. pripadnik istoimenoga koljena 2. pren. osoba slabe volje

melàncāna

im. ž. pokr. v. patlidžan

melànīn

im. m. G melanína med. tamni pigment ljudi i životinja

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga